ČETIRI PRIZORA S OTOKA

(jutro)

ah, kako je bijelo more na rubovima
gdje se u njemu zrcale tijela malih brodova,
čak i crveni bok neke barke baca bijeli sjaj
u dubinu

noćni su udarci – razorena obala – zakopani u pokrivač
uredan protresen, izložen svježini
poravnan tako da su i mȍre tanke,
spljoštene u laku svjetlost

otočki posli zapljuskuju rastvoren prozor:
tu se brusi, prevozi, prebacuje
kamenje otkapa i zatrpava

i treba brusiti otkapati i zatrpavati
rasprostirati odgovore davati
otpor – zaustaviti se
u tihoj gibljivosti struje koja teče prema pučini
teče prema obali –

ah, kako je već zeleno more iza prozora!

 

(suhe trave)

koja god bila cijena za to cvijeće, nije prevelika

kakva god bila zemlja iz koje niče – niče li? – plodna je

nemoj ih obasipati prevelikom njegom, odrvenjet će!
nemoj ih zalijevati svojim bujicama, istrunut će!

došavši u višestrukoj svezanosti – kao bala sijena,
sasvim, sasvim pokošena –

pod sutonskom koprenom žeđ je zapovjedila:
plani! samo vatra oslobađa suhe trave od lakoće –

za tu zemlju, za to cvijeće?

 

(zrcaleći se u kišnom moru)

ona koja
sluša zvonjavu – sluša kišu – glatka otkrivena glina –
hej, to ti miris kišnog mora donosi taj ushit!

ona koja
bijela, spuštenih jedara klizi prema vezu – tako?
(nije to namještaj koji je stigao brodom u pet i po,
a još ga se čeka jer kamion kruži po otoku)

ona koja
miris kišnog mora pokušava
presaditi u svoj nepostojani vrt s toliko ustreptale brige –

dok se barka zvana uspomena ljulja u svojoj privezanosti –
već uspomena, taj sad?

ona koja
ispreda fine niti zraka drugačije temperature –
pa neki običan predmet sjaji kratko-
trajno kao da ima tisuću listova tisuću stupnjeva –

ponijet ću ga sa sobom, kaže, u kišno more

 

(malo stvari)

malo stvari: priklesan kamen, grozd, ptica od papira –

hajde, tu je kuća, tu ćemo stanovati tih nekoliko minuta
i dogodit će se što se događa sa starom stolarijom
kad dobar majstor namjesti okove:

kretat ćemo se bešumno i glatko, ljuljati
svojim zadanim isječcima kružnica – u sjenu, na sunce, u sjenu –

umjesto sata suncobran koji se vrti na vjetru