PROSTOR ČITANJA, SLOBODNI PROSTOR

Možeš se, na primjer, oglušiti na reklame i nagovore, izmicati svemu što se nameće, otići daleko u prostoru i vremenu, makar i uz pomoć posredničkih jezika. I zatim se vratiti u svoje imaginarno dvorište – svoj „imaginarni muzej“ tekstova – gdje je ono što je pročitano prije malog izleta u međuvremenu pretrpjelo neku mijenu koju vrijedi istražiti…

Iskorak iz vlastitog jezika ima neke vrline fizičkog putovanja: svijet je velik, toliko velik da se ne može obuhvatiti, ne može iscrpsti, a ti si maleni putnik koji se snalazi kako zna i može. Što pokazuju putnici u zemljama dalekim od svoje, razne oblike pretjeranosti? Previše oduševljenja, previše predrasuda, previše brzog uvida, previše iskrivljenih slika kojima je sam putnik središte pa ne vidi njihovu iskrivljenost?

Ipak, oni koji mnogo putuju razvijaju neke vještine snalaženja i sporazumijevanja, pa i vlastite relativizacije, ponekad i donekle – pravi putnik dopušta da ga putovanje izmijeni? pravi putnik se ne utapa u svjetovima koje posjećuje? Možda je baš u tome pravi čar velikog putovanja: u nekoj bolnoj i slatkoj napetosti između pripadanja i nepripadanja?

Kako god bilo, o kakvom god kretanju se radilo, teško je ne ponijeti baš ništa sa sobom kući.