Književni kabinet


MIKROPROZA

mikroproza?  bljesak naspram trajnosti, kratkotrajno otvaranje prema slučajnim prizorima, unutarnjim vrtovima, trenutnim konstelacijama – postaja na kojoj se ništa ne čeka, tek se dopušta neobičnim vozilima da se pojave, uspore, nestanu? – svakako, vrlo kratki tekstovi, neukoričeni

POEZIJA

ovaj je prostor nešto poput otvorenog ateljea u kojemu se trajno izlažu djela u nastajanju – raznolika, u različitim fazama nedovršenosti, drugdje neobjavljena – uz poneku iznimku, istrgnutu iz konteksta otisnute knjige

PROSTOR ČITANJA

najlakše je poslužiti se metaforom: prostor čitanja je podzemna kuća, nešto poput krtičnjaka s mnoštvom hodnika  – mnogi  ne vode nikamo, svode se na plitke brazde koje vrijeme brzo briše, ali duboka skrovišta mogu iznenaditi uvijek iznova, zatitrati novim bojama

PUTNIČKE BILJEŽNICE

priču mi donesi! zahtijeva neki zapovjedni glas i ne želi nikakvih drugih suvenira, probudi se čim stanem na stazu putnika, vrišti čim se počnem vraćati: hajde sad,  pričaj gdje si bila! bilo ti je vruće, bilo ti je hladno? zar se opet vraćaš s vrećom koja nije ni puna ni prazna, koja se ne da otvoriti, koja ostaje zapečaćena?