1. list je na jezeru položi na njega svoj oblik iz trenutka prije rođenja još unutarnji i čist – stup od vode drži te na listu uzdiže prema sunčevu kolobaru kroz zeleni odsjaj možeš podići pogled prema duginom punom krugu oko sunca… zatim počinje spuštanje neosjetno spuštanje kojemu pripada...
odmah! osporiti potrebu dovesti u pitanje uskratiti novac uskratiti pravo da zarađuje jer je ujedno iznad i ispod: jednom nogom u sumnjivoj vječnosti drugom u očitoj beskorisnosti upregnuti ako se ikako može prljati igrama moći prihodovnim kompromisima polijepiti ograničenja: ovo može ali ono, važnije, sigurno ne uzdizati neke manje...
što s početkom? – neka bude kimono, dan-tkanina bez rezova, nerubljenih rubova znaš da je premalo znaš da je potrošeno: to stablo napola suho, taj let pred bijelom fasadom skriven mrakom, taj glas koji zapitkuje: što imaš još? žeđ i pješčani sat, sasušen bodljikav ostatak jeseni za koji zapinjem...
(jutro) ah, kako je bijelo more na rubovima gdje se u njemu zrcale tijela malih brodova, čak i crveni bok neke barke baca bijeli sjaj u dubinu noćni su udarci – razorena obala – zakopani u pokrivač uredan protresen, izložen svježini poravnan tako da su i mȍre tanke, spljoštene...