DALEKA ZEMLJA (2)

1. pišem ti iz daleke zemlje – možda misliš da su razdaljine uvijek iste, ali nisu, danas se daljina rastegnula gotovo do pucanja, još malo i neće biti moguće više ništa reći – pišem ti iz grada u kojemu ljudi ostavljaju kućne biljke na otvorenim prozorima svojih napuštenih stanova,...

NABROJATI STABLA

slojevi pucketaju, ljušte se – skrivenost, kora, korica, što se dogodi kad se rana sasuši? – pada, pada u zaborav! – podignuta kosa, geofizičke činjenice? – odapneš strelicu, ne znaš kamo je otišla, no ponešto se usput porazbija? – između nesanice i nesanice procjep za snoviđenja – o čemu...

PRERANO DOLAZIŠ, ZORO

bio je vjetar na površini mora kretao se lako kao sjena – bili su sutoni koji traju preko vlastitih rubova – nijedan trenutak nije bez boli pa ipak se ona utapa u trenucima – bio je lud samotan smijeh nad ponoćnim riječima i oblak koji je razlomio ljeto  ...

PLAVA RUŽA

cvjeta – plava, plavo izbrojala sam riječi – ne cvate iz riječi – iz dana koji prethodi riječima lelujavo, prostire se svoje svjetlo, svoju sjenu – vijori u svjetlu-sjeni ranog ljeta uvijek rano ljeto, kasno ljeto za ružičnjak pred morem – u hodu cvjeta, lijeće, odlijeće ne još, ne...