odmah! osporiti potrebu dovesti u pitanje uskratiti novac uskratiti pravo da zarađuje jer je ujedno iznad i ispod: jednom nogom u sumnjivoj vječnosti drugom u očitoj beskorisnosti upregnuti ako se ikako može prljati igrama moći prihodovnim kompromisima polijepiti ograničenja: ovo može ali ono, važnije, sigurno ne uzdizati neke manje...
što s početkom? – neka bude kimono, dan-tkanina bez rezova, nerubljenih rubova znaš da je premalo znaš da je potrošeno: to stablo napola suho, taj let pred bijelom fasadom skriven mrakom, taj glas koji zapitkuje: što imaš još? žeđ i pješčani sat, sasušen bodljikav ostatak jeseni za koji zapinjem...
(jutro) ah, kako je bijelo more na rubovima gdje se u njemu zrcale tijela malih brodova, čak i crveni bok neke barke baca bijeli sjaj u dubinu noćni su udarci – razorena obala – zakopani u pokrivač uredan protresen, izložen svježini poravnan tako da su i mȍre tanke, spljoštene...
živim u kući u kojoj živi i smrt ponekad se rasprostre: umrla ti je prijateljica, umro ti je prijatelj lažeš, kažem svi su ljudi smrtni, kažem i čvrsto zatvaram oči prema njenim snovima spavam u kući u kojoj spava i smrt – poriče moju djecu poriče moje imaginarne prostore...