i bio tako jedan ribar – ribarica – koja je umjesto prave bacala udicu od sjene – i uspijevala uhvatiti samo svoj odraz onda se maleni sporedni ribarski bog spustio k njoj – k njemu – i upitao gotovo posramljeno: što ćeš jesti ako ovako nastaviš? duboko udahnuvši, ribarsko...
što je plavoj dostavljačkoj kutiji, roj mušica koje će zasjeniti sunce? kakvo sjeme u malim ladicama, što u staklenkama u kojima naizgled stanuju biljke? sve je spremno, samo pola stupnja više i poteći će odasvud paralizirajuća promjena: evo, djevojka se ubola na preslicu, slijedi stogodišnji san? iz svih spremnika...
Opet je laguna i dan počinje traganjem za motkama odgovarajućih boja. Zlatnu sam potrošila, crvenu također, imam li još plave? – Jesi li se pomirila s početkom prevrelog ljeta, pitaju lagana glazba i srebrni ventilatori. – Tražim svoje boje, odgovaram, a mladi konobar u prolazu udara dlanom o visoki...
I u teškim vremenima postoji noć. U teškim vremenima noć ne donosi slatki san. U suhoj budnosti teško je i primijetiti rasute znakove – na tamnom rubu između dana i dana. Mračni su se diskovi vrtjeli na nebu, jer nikad ne prestaju, uvijek ih čuje ona koja ide rubom,...