Prikazuje se svih 7 rezultata
-
Obrade bajki (8)
-
Priče o godišnjim dobima
Godina izdanja: 2007.
Poput kaleidoskopskih stakalaca obasjanih zrakom sunca u Pričama o godišnjim dobima ispripovijedana je priča o nebrojenim malim zgodama u godinu dana jednoga djetinjstva četvero prijatelja koji se zatječu u stalno novim, obično neobičnim situacijama. Istovremeno je ispričana i priča o protjecanju vremena iz dječje perspektive, priča o prirodi koja je uvijek tu, bez obzira na to jesmo li je mi svjesni ili ne, a na kraju svakako i priča o svemu što čini obitelj zajednicom bliskih - o usponima i padovima, o nježnostima i napetostima obiteljskoga života i o tome zašto jedni drugima trebamo. Svjesna činjenice da se i prijateljstvo i obitelj i priroda nerijetko smatraju danostima koje su jednostavno tu, premda dječje živote oblikuju znatno dublje nego što se to vidi na prvi pogled, autorica iz priče u priču premješta kut gledanja s jednog lika na drugi izgrađujući time tekst koji omogućuje sagledavanje različitih perspektiva različitih ljudi... (Anita Peti Stantić)
-
Sunčev Sjaj
Godina izdanja: 2005.
Autorica sasvim posebne maštovitosti, koja već godinama sadržajno i jezično iznimno dorađenim tekstovima obogaćuje dječje svjetove, u ovoj je knjizi okupila devet novih tekstova u kojima se poigrava s domaćom, ali i europskom tradicijom. Otvarajući nam svoje svjetove kroz koje se zrcale naše svakodnevnice, Sanja Lovrenčić prepleće gusto tkanje različitih mogućnosti iščitavanja bajki i time omogućuje njihovu recepciju gotovo u cijeloj osnovnoškolskoj populaciji (od onih kojima će ih čitati drugi, do onih koji će ih samostalno analizirati kao slike vlastita duhovnoga obzorja). Kvaliteta ovoga teksta, vidljiva u stilskoj dorađenosti i sadržajnoj slojevitosti, dopunjena je igrom s duhovitim ilustracijama jednog od naših najboljih ilustratora, Svjetlana Junakovića. (Anita Peti Stantić)
-
Godina bez zeca
Godina izdanja: 2004.
Leo sjedi ispred kuće, zavaljen u stolac i razmišlja o protekloj godini. Ljeto je bilo odlično i obećavalo je dobar početak 7. razreda: s bratom i prijateljima osnovao je rokerski bend s ludim ljetnim hitom, sudjelovao je u međunarodnom orkestru u Sloveniji, a uz sve to kupao se i u moru. Povratkom u grad stvari su, međutim, krenule nizbrdo – njihov ljubimac, smeđi zec, netragom je nestao, sedmi razred počeo je "opako", s hrpom knjiga, nepreglednim zadaćama i referatima, a uslijedile su i nesuglasice s novim trenerom mačevanja... Sanja Lovrenčić obogatila je hrvatsku omladinsku prozu realističnim, zabavnim romanom koji nas preko oštroumnog, duhovitog i jezičavog dječaka Lea, njegove obitelji i prijatelja upoznaje (ili podsjeća) s problemima odrastanja, kada dječjom bistrinom uočavamo apsurde svijeta odraslih, kao i apsurde u školovanju (odlično opisane u poglavlju "Kad pišeš o proljeću sedmi put"). Pubertet nikada nije bio lagan, ali ovaj roman pokazuje da može i treba biti i zabavan!" (preporuka zagrebačke Knjižnice Vladimira Nazora)
-
Savršen otok
Godina izdanja: 2002.
(mala kronika jednog obiteljskog ljetovanja)
Ispričano ljetovanje jedne sretne obitelji, nadopunjeno pričama o otoku Silbi (o prošlosti i sadašnjosti), realističnim zapisima desetogodišnjeg Mimija, SF pričama četrnaestogodišnjeg Darija, nostalgičnim sjećanjima tate Zlatka i sastavcima mame Silvije koji pršte detaljima. U biti, roman je "osvajanje" otoka na neobičan način, sa zapisima koje poput fotografija ostaju nakon ljeta. Ispričan je jednostavnim stilom u kojeg mogu uroniti i stariji, pogotovo oni koji vole putopisnu prozu. (Ranka Javor) -
Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić
Godina izdanja: 2001.
Nagrada "Grigor Vitez" 2001.
Knjiga je poput čarobne škrinjice koja nas svojim otvaranjem vodi u svijet mašte. Pisac stvara priče, a uz pomoć mašte i spretnih ruku, slikar (pogotovo kad dobro razumije pisca i tekst) istu tu priču ispisuje i priča bojom, linijama i krivuljama. U ovoj knjizi je zajedništvo vidljivo. Priče su to duhovite, maštovite, vesele, ali i literarno vrijedne, za čitatelje od sedam do deset godina. Imaju i svoju terapeutsku vrijednost, jer su to priče koje služe kao lijek protiv dječjeg straha (KGZ). -
Kuća iznad čudovišta
Godina izdanja: 1996.
U knjizi ‘Kuća iznad čudovišta’ mašta sa stvarnošću isprepliće se kroz priču koju dvojici dječaka pripovijeda teta prije spavanja. Dječaci su zabrinuti jer će se uskoro preseliti iz dotadašnjeg doma u staru obiteljsku kuću, a njihova ih teta tješi pričom o smiješnom čudovištu koje spava ispod te kuće, djedu stručnjaku za čudovišta i djeci koja će mu pomoći da riješi problem razbijenih tanjura. I to je samo početak pripovjedačke avanture... Prema naslovnoj priči iz ove knjige snimljen je animirani film koji možete vidjeti ovdje
-
Esperel – grad malih čuda
Godina izdanja: 1994., 2005., 2010.
Esperel je mali grad, podignut oko ruševnog Zamka na brijegu, između livade i Tamne šume koja danas više nije ni tamna ni opasna. Gradom protječe rijeka koju njegovi stanovnici osobito vole, a središte mu je jedini graski trg do kojeg vodi mnogo uskih krivudavih ulica. Tko se zajedno s pripovjedačicom uputi u lunjanje tim trgom, uličicama i pitomom gradskom okolicom, saznat će, između ostalog, zašto je esperelska rijeka jednog dana iznenada požutjela, kako je poštar Maks privremeno postao nevidljiv, što se dogodilo trojici braće, pekarima Peregrinu, Petruški i Pipu. Saznat će i kako su patuljci krali zelene boce iz staklareve radionice, zašto su u trgovini šešira počeli prodavati isključivo šešire za mačke, tko u esprelskom podzemlju bdi nad dobrobiti grada i kako je ruševni Zamak jednog ljeta postao palačom glazbe... A možda će mu svidjeti i način na koji je Ana, prodavačica cvijeća, oslobodila šutljivog Bertrana njegova straha od mjeseca. U esperelskom svijetu nema dramatičnih događaja, nema drastičnosti što ih katkad sa čuđenjem otkrivamo u nekim od najpoznatijih dječjih bajki. Ali zato je to, kao što naslov obećava, svijet malih čuda, u kojemu se mašta u svakom trenutku može preliti u zbilju, ne da bi je osporila, prokazala kao nedostatnu i sivu, nego baš da bi je učinila ljepšom, zanimljivijom, vrednijom truda koji je potreban da bi se u njoj živjelo. Tako u ovim pričama nema eksplicitnih moralnih pouka, ali onu stanovitu poučnost, koja je možda neizbježni i potrebni aspekt dječje literature, moguće je osjetiti kroz sam način na koji je prikazan život u Esperelu. Tu se vidi da je svatko nekome potreban da bi grad i njegovi stanovnici mogli predstavljati organsku cjelinu, gotovo neku proširenu obitelj, a isto tako i da čudesno nije nešto što bi moralo biti isključeno iz života, jer i ono pridonosi tome da, kao što se kaže u jednoj priči, "grad ostane živ, da ljudi vole živjeti u njemu, da su korijeni kuća zdravi, da se drvoredi ne osuše". Možda je baš takav doživljaj osobito dragocjen u ovim vremenima pa bismo knjigu voljeli vidjeti u rukama malih čitatelja. A zbog svoje maštovitosti i nekog finog humora, koji povremeno zasvjetluca s njenih stranica, ona bi mogla biti bliska i čitateljima koji su navodno već odrasli. (Hrvoje Pejaković, Vjesnik, 1995.)
