ŽIVIM U KUĆI U KOJOJ ŽIVI I SMRT
živim u kući u kojoj živi i smrt
ponekad se rasprostre:
umrla ti je prijateljica,
umro ti je prijatelj
lažeš, kažem
svi su ljudi smrtni, kažem
i čvrsto zatvaram oči
prema njenim snovima
spavam u kući u kojoj spava i smrt –
poriče moju djecu
poriče moje imaginarne prostore
ponekad ide iz sobe u sobu
i razbija sve po redu
– pritom se ne čuje nikakva buka –
umori se, digne ruke
ionako će uskoro opet
u svoj kazneni pohod
nikakva kazna! proturječi mi,
to je tek ono što ja činim –
i kad odem od kuće,
putujem s njom
naročito s njom putujem
kad se vraćam
gledaj! bruji avionskim motorima
sve je malo ostarjelo u tvojoj odsutnosti,
sve je još malo više moje –
no sad već neko vrijeme
znam s njom putovati
uspijeva me prepasti
samo na oštrim hrptima brijega
gdje nema uporišta
između provalije i provalije
(Island, 30. 7. 2021.)