ŽIVIM U KUĆI U KOJOJ ŽIVI I SMRT

živim u kući u kojoj živi i smrt

ponekad se rasprostre:
umrla ti je prijateljica,
umro ti je prijatelj

lažeš, kažem
svi su ljudi smrtni, kažem
i čvrsto zatvaram oči
prema njenim snovima

spavam u kući u kojoj spava i smrt –
poriče moju djecu
poriče moje imaginarne prostore
ponekad ide iz sobe u sobu
i razbija sve po redu
– pritom se ne čuje nikakva buka –
umori se, digne ruke
ionako će uskoro opet
u svoj kazneni pohod

nikakva kazna! proturječi mi,
to je tek ono što ja činim –

i kad odem od kuće,
putujem s njom
naročito s njom putujem
kad se vraćam
gledaj! bruji avionskim motorima
sve je malo ostarjelo u tvojoj odsutnosti,
sve je još malo više moje –

no sad već neko vrijeme
znam s njom putovati
uspijeva me prepasti
samo na oštrim hrptima brijega
gdje nema uporišta
između provalije i provalije

(Island, 30. 7. 2021.)