Imam veliki karton na kojemu sam pokušala popisati pjesme koje ne spadaju nikamo. Nastale su istodobno ili nakon moje zbirke „Iz ateljea“ i uglavnom nisu dobile nikakvo mjesto, ni papirnato ni elektroničko, na kojemu bi bile izložene tuđem pogledu. Možda i nisu pjesme, tek skice zapele u nekom limbu,...
idemo idemo! biraj prema bojama – odavde tamo je plavo, od tamo ovdje je – narančasto? na ulazu prijelazu plaćaš ulaznicu, koju boju iz spektra? … ah sjever, ah jug! deset mravljih, dva žablja, sedam mišjih, koliko kolodvora – za nama konvoj: stabla koja su rasla oko kuće, jaglaci...
Ova bi „Varijacija na Peer Gynta“ mogla pripadati i Prostoru čitanja – osim što u njoj nema citata. Peer Gynt je za mene jedna od formativnih knjiga, sa svojom maštom, svojim rasponom, svojim živim slikama. No Solveig, najmanje prisutna, ona koja čeka, jedna je od mojih privatnih junakinja, onih...
Bilježnica je mjesto sabiranja, slučajna košara u koju padaju krhotine stvarnog i nestvarnog, mreža koju u nekim kalendarski zadanim razmacima treba prazniti, razmotriti što se u nju ulovilo, razdvojiti u vidljivost i u nevidljivost. Uvijek iznova: ona koja ne zna razlikovati. Ona kojoj su sve riječi opojne. Koja se...