SVAKI DRUGI DAN

što je plavoj dostavljačkoj kutiji, roj mušica koje će zasjeniti sunce? kakvo sjeme u malim ladicama, što u staklenkama u kojima naizgled stanuju biljke?

sve je spremno, samo pola stupnja više i poteći će odasvud paralizirajuća promjena: evo, djevojka se ubola na preslicu, slijedi stogodišnji san?

iz svih spremnika izlazi nešto što mijenja poredak atoma u intermitentnu opću zaustavljenost,
štednja energije: živjet ćete svaki drugi dan!

uostalom, zašto ne i pretvorba: na mjestu parkinga komadić pustinje, bodljikavost kaktusa, opojni sok – tako blizu! – i tko se još sjeća vozila kojih više nema?

transformacijska zraka ponekad pogodi avion u letu i pretvori ga u oblak – ah, kako priprosto – no hoćeš li i dalje letjeti?

ne treba mnogo, skup je to postupak, ali treba dovoljno često: ledenjak na mjestu šoping-centra, eto –

tko bira? – naša mamica Gaia, tko drugi? treba samo uskladiti frekvencije i eto pjesme za pamćenje – svaki drugi dan

ritmično zaustavljani, svi brzo zaboravljaju prethodne situacije, objeručke grabe nove, navlače rukavice za kaktuse, plešu pod kišom iz oblaka, skijaju po ledenjaku dok je još tu – vičući: hura, još živimo!

drugi kažu: pa što, mijena je bezbolna, mirno čekamo svoj red – no ne može se poreći da nakon dva-tri velegrada više nitko ne želi živjeti u velikim naseljima – velegrad? vulkan, vinograd, vučja gorica?

možeš li stvoriti nešto novo, zemljo, nešto čega još nije bilo? – mogu, no pitanje je želiš li zaista to vidjeti?