Putanja leta

zmajska kraljevna mora izmisliti nov jezik

novu riječ za svaki predmet iz riznice
no svaki put kad je otvara pita se na koji su se način promijenili

zmajski zub iz kojega uvijek može niknuti novi zmaj?
rascvjetava se u kaktus-cvijet bubri i raste zasljepljujuće zlatan zasljepljujuće mračan –
i zašto ga nisi bolje umotala pospremila u dvostruko dno
dopuštala mu da mrači i sjaji i raste i raste umjesto da –

i koja ti je nova riječ za staklo?
tvoj stakleni kovčeg, sjećaš se?
vezeš li njegovo novo ime na tu haljinu od rijetkih metala osmjehujući se kroz ubode?

i one noćne životinje crvenih tamnih glasova –
leteći stvaraju mrežu u koju će se zaplesti pa u njoj drhturiti do jutra –  oslobodi ih, zašto ih ne oslobodiš? zar ih zaboravljaš kao što si zaboravljala djetešce iz sna?

i ta dva stabla što stvaraju vjetar koji će im rušiti grane – imaš li još išta što bi se moglo svidjeti,
ti prognanice iz vrta nad morem?

ona ima zalihu kamenčića troši ih nije ih potrošila – u svaki ucrtava komadić portreta
imena svijeta –

i još kad se ne bi neprestano ogledavala za terasama, za pješčanim obalama, dovoljno prostranom prazninom u koju će ih rasprostrijeti –