ČITANJE ČITANJA: OFELIJINO CVIJEĆE
Prije nekoliko godina prijateljica i kolegica, dansko-američka pjesnikinja Cindy Lynn Brown, poslala mi je nekoliko pjesama iz jedne književne rezidencije u Engleskoj. Zapravo, Engleska je preširok pojam – iz rezidencije u Stratfordu. Lako je pogoditi što se na tom mjestu postavlja kao zadaća pozvanoj spisateljici. Dužna sam pisati pjesme o Hamletu dok sam ovdje, kaže C. u poruci, one trebaju biti moj prvi prioritet. Mnogo općenitosti može se o tome reći: teško je pisati za zadaću, ima stvari koje su se potrošile, ima stvari koje su uvijek iznova inspirativne, ima/nema stvari bezvremenih koje možemo opteretiti svojim vremenom…
Kako god bilo, meni je od Cindynih pet pjesama najdraža ona o Ofelijinom cvijeću: ružmarin za sjećanje, maćuhice za misao, jedno bez drugoga ne ide, jedino vrijedno sjećanja jest ljubav, ljubavna misao, sjećanje je akt ljubavi, to ljubavno cvijeće, cvijeće utopljenice, slatko je vuče k dnu…
Prevela sam je s engleskog, jer Cindy je bilingvalna, a ove su pjesme izvorno napisane na engleskom (kao što i priliči okolnostima njihovog nastanka), a prilažem i original, sve uz dopuštenje autorice.
Tu je ružmarin, to je za sjećanje. Molim, ljubavi sjećaj se.
A tu su maćuhice, to je za misli.
Sjećanje sve oblikuje
tjera slagalicu da stvori sliku
pretvara svaku izdvojenu epizodu u djelić
koji savršeno pristaje uz susjedni
gledaj me tu je moj život
tu je mjesto gdje su pale jabuke tu ono gdje je rastao ružmarin
a tu su cvale maćuhice
tu su se ose rojile najgušće
a tu ti stojiš
bivajući ti u mom životu
ružmarin suzbija Alzheimera
bila je na dobrom tragu, Ofelija, ružmarin za sjećanje
da se nikad ne zaboravi ni najmanji dijalog
uvijek sve doslovno pohrani među trave
kritika i nježnost i podvojenost u istu mirisnu gredicu
maćuhice za misli rekla je
no samo simbolično maćuhice su misli
tek dekoracija i boja bez teka
toliko silno želimo: da svaki predmet ukazuje
na nešto što nije on sam, da nam cvijeće
obeća sve što želimo
da labudovi ukazuju prema onome što bismo trebali izabrati
da je svijet pun znamenja uputa i smjernica
da maćuhice pojačavaju misao
kao donji rub slagalice mjesto gdje se može početi
rub unutar kojeg se ostaje
ružmarin suzbija menstrualne grčeve kao i Alzheimera
ciklus sjećanja, krvarenje i odlaganje
svega suvišnog u intervalu od 32 dana
neuredno čišćenje i svi djelići su pomiješani
i treba ih iznova složiti u sliku gotovo
prepoznatljivu i djelić bliže utapanju
There’s rosemary, that’s for remembrance. Pray you, love remember.
And there is pansies, that’s for thoughts.
Memory forms everything
makes the puzzle shape an image
turns each detached episode into a part
fitting perfectly into its neighbor
look at me here is my life
that’s where the apples fell that’s’ where the rosemary grew
and there the pansies flourished
that’s where the wasps swarmed the very densest
and there you stood
being you in my life
rosemary counteracts Alzheimer’s
she was on to something, Ophelia, rosemary for remembrance
for never forgetting the smallest dialog
always storing everything verbatim among the herbs
criticism and tenderness and ambivalence in the same fragrant bed
pansies for thought she said
but merely symbolically are pansies thoughts
just decoration and color without flavor
we want it so much: that every item points
to something other than itself, that the flowers
promise us all of our wishes
that the swans point at choices we should make
that the world is full of omens, instructions and guiding directions
that pansies amplify thought
like the lower edge of the puzzle a place to begin
an edge to stay inside
rosemary counteracts menstrual cramps as well as Alzheimer’s
a cycle of memory, bleeding and disposing
of everything superfluous with intervals of 32 days
a cluttered cleanup and all the pieces are mixed
and need to be assembled afresh into a picture almost
recognizable and one piece closer to drowning