ELIOTOVE MAČKE I ZAGREBAČKI POTRES

Ovaj zapis i fotografija nastali su 23. ožujka 2020., – dan nakon  potresa. Objavila sam ih na društvenim mrežama, no kao što se moj prijevod Eliotovih „mačjih“ pjesama bio izgubio među starim papirima, tako se – i još gore? – izgubi mali tekst u preobilju kojekakvih društvenomrežnih sadržaja. Možda je mjesto koje mu ovdje dodjeljujem stabilnije. //

Potres je s police srušio neke papire, između ostalog ovaj moj prijevod iz predkompjuterskog vremena (koji sam prije nekoliko mjeseci uzalud posvuda tražila). Prepisala sam ga, uz neke sitne izmjene, i evo ga tu:

T. S. Eliot, iz „Knjige starog Miceka o praktičnim mačkama“

MAČJA IMENA

Mački dat ime težak je pothvat,
Nimalo nalik na igru u pijesku;
Zvučat će možda ludo kad kažem:
TRI IMENA mački potrebna jesu.
Prvo je ime kojim je zove obitelj:
Mazica, Miki, Viktor il Fran,
Perica, Gustav ili Agneza –
Obično ime za svaki dan.
Može se naći i slađih imena,
Za gospodu pregršt, pregršt za dame:
Elektra, Cezar, Platon, Helena –
I to su imena za obične dane.
Al’ mački treba i posebno ime,
Osobita zvuka, s dostojanstva više,
Zar bez njega rep svoj da uspravno drži,
Ponosno hoda i brkove briše?
Imena takvih par navesti mogu:
Munkustrap, Quaxo il Korikopat,
Bombalurina il Jellylorum –
Dvije ih mačke ne dijele nikad.
Ipak još jedno postoji ime,
Pogodit ga nikako moguće nije;
Nijedan ga čovjek otrkiti neće,
AL MAČKA GA ZNA  i pažljivo krije.
Kad primijetiš jako zadubljenu macu
Razlog je obično uvijek isti:
Ona duboko, duboko, duboko misli
O neizrecivom
O nedokučivom
O neopisivom
Jedinstvenom tajnom imenu svom.

MACAVITY, MISTERIOZNI MAČAK

Macavity je Misteriozni mačak: Skrivena Šapa ga zovu –
Jer majstor je on kriminala i prkosi zakona slovu.
Prokletstvo je Scotland Yarda, Letećeg odreda mora:
Kad na mjesto zločina stignu, on već iza sedam je gora!

Macavity, o Macavity, nitko nije kao Macavity!
Svaki je ljudski prekršio zakon, zakonu teže zna se narugati –
Gledajuć njega kad levitira, i fakir će se zapanjiti,
A kad na mjesto zločina stigneš – nije tamo Macavity!
Tražit ga možeš u podrumu, u zraku ga možeš potražiti,
Al kažem ti opet i opet i opet – nije tamo Macavity!

Riđi je mačak Macavity, vrlo je visok i vitak;
Lako ćeš njega prepoznati: upale oči taj ima,
Plemenit je obris mu glave, mudro se obrva svija,
Brkove nikad ne češlja, zbog nemara kaput mu prašan,
Bešumno uvijek se šulja, ponekad baš kao zmija,
Kad pomisliš da već dremucka, uvijek je potpuno budan.

Macavity, o Macavity, nitko nije kao Macavity!
Jer on je đavo u mačjem liku, demon bezakonja pravi.
Sresti ga možeš u sporednoj ulici, na trgu se s njim možeš susresti,
Ali kad negdje se otkrije zločin – već nije tamo Macavity.

Djeluje naizgled fino. (Kažu da na kartama vara.)
Otiske nećeš mu naći u kartotekama Scotland Yarda.
Kad prazna je škrinja za nakit, kad u smočnici dođe do pljačke,
Kad nestane mlijeko iz lonca il nastrada neko psetance,
ad je staklenik razbijen, povrtnjak poharan strašno –
Ah, čudne li, čudne stvari! – Macavity nije tamo!

Kad primijete u ministarstvu da netko poslove kvari,
Kad nestanu ratnoj mornarici neke skice i planovi,
Možda ga oda papirić što je u predvorju pao,
No nema ga smisla tražiti – Macavity već nije tamo!

Macavity, o Macavity, nitko nije kao Macavity!
Nikad još ne vidjeh mačka toliko milog i toliko dvoličnog.
Uvijek on ima alibi, i za svaki slučaj još dva ili tri:
Kad god se dogodio zločin – tamo nije bio Macavity!
I često govore ljudi da zločinci mačjega roda
(Kao što je Mungojerry ili možda Griddlebon)
Samo su puki agenti mačka koji ih vodi,
Silno prepreden i strašan: kriminala Napoleon!

PJESMA VILENIH MACA

Vilene mace izlaze kasno,
Vilene mace jure ko val,
Vileni mjesec sja posve jasno
Za mace što idu na vileni bal.

Vilene mace su crne i bijele,
Vilenih maca malen je stas;
Vilene mace se uvijek vesele,
Kad mijauču mio njihov je glas.
Vilene mace su prijazna lica,
Oči su njihove crne i sjajne;
U otmjenom društvu provode vrijeme
Čekajuć Vileni Mjesec da svane.

Vilene mace rastu polako,
Vilene mace su prilično male;
Moraju biti okruglaste malko,
Gavotu i jig da bi plesati znale.
Vileni Mjesec dok im ne zasja
Uređuju se i odmaraju one:
Vilene mace iza uha se peru
I pažljivo šapice brisati vole.

Vilene mace su bijele i crne,
Vilene mace su osrednjeg rasta;
Vilene mace skaču ko od gume,
Mjesec ih njihovih zjenica blista.
Vrlo su mirne u jutarnje sate,
Vrlo su mirne i kad podne prođe,
Snagu štede da bi plesati mogle
Kad Vilenog Mjeseca poziv im dođe.

Vilene mace su crne i bijele,
Stasa su ( rekoh već) malenog;
Kad oblaci noćno prekriju nebo
izvest će tek koji okret il skok.
Kažu da nemaju nikakva posla
Kad posve vedar i sunčan je dan:
Spavati moraju da budu spremne
Za Vileni Mjesec i Vileni Bal.

GOSPODIN MISTOFELES

Mistofela našeg poznavati treba!
Pravi Mačak Opsjenar to je
(o tome ni same mace ne dvoje)
Slušajte molim bez prezirnog smiješka:
Sam uvijek smišlja sve trikove svoje.
On je jedini mačak metropole
Koji drži baš sve monopole
Kad su u pitanju čudne iluzije
Ili pak strašne opće konfuzije.
U brzoprstju
I u lakorukosti
Istrazi prkosi
Uvijek nas prevari!
Mađioničar najveći puknut će od bijesa
Pred vještinom mačka Mistofelesa.
Presto!
Sad krećemo!
Svi viknusmo: O!
Što je sad to!
Tko je još vidio
Mačka toliko pametnog
Poput tog magičnog
Gospodina Mistofelesa!

Taj čudesni mačak je malen i pitom,
Crn je od uha do vrška repa;
Kroz najtješnju rupu se provlači hitro
I najuži plot za njega je cesta.
Prepoznat će ma koju kartu u snopu,
Jednako taj je lukav u kocki;
No nemoj mu vjerovat kada glumata
Da marljivo samo za mišem se žuri.
Izvest će koji god trik sa čepom
Žlicom ili pak ribljom paštetom;
I ako slučajno tragaš za vilicom
Misleći da je tek pogrešno spremljena –

Čas prije bila je tu, a sad je već nema! –
Bit će na travnjaku idućeg tjedna.
Svi viknusmo: O!
Što je sad to!
Tko je još vidio
Mačka toliko pametnog
Poput tog magičnog
Gospodina Mistofelesa!

Povučen on je i suzdržan jako –
Taj mačak je stidljiv – svatko će reći.
Al njegov se mijauk baš s krova čuo
dok je on sklupčan bio kraj peći.
A jednom dok je po krovu šetao
Mi smo ga lijepo čuli kraj peći
(Primijetismo svi da netko prede)
Što posve jasno o tome svjedoči
Kakve su prirode njegove moći:
Sam sam jednu obitelj poznavao
Što bi ga satima u vrtu dozivala
Dok je on mirno u predsoblju spavao.
A nekidan baš je, iz čista mira,
Sedam mačića izvukao iz šešira!
Svi viknusmo: O!
Što je sad to!
Tko je još vidio
Mačka toliko pametnog
Poput tog magičnog
Gospodina Mistofelesa!