HOMERSKA HIMNA ZA LONČARE

Ovako neznani pjesnik obećava pomoć nekim grnčarima prije otpriike dvijetisuće petsto godina (ili malo više) – ako ga plate kako treba, zazvat će Atenu, zaštitinicu njihovog zanata, da podigne ruku nad peći i podari im uspjeh, a ako ne…

Ako mi platite, pjevat ću za vas, o vi grnčari.
Tada dođi, Ateno, podigni ruku nad peći!
Neka bi zdjele i vrčevi postali prekrasno crni,
Dobro pečeni nek’ budu i postignu traženu cijenu,
Prodani mnogi nek’ budu na trgu ili na cesti.
Ako pak lažljivci vi ste i prazna su vam obećanja,
Pozvat ću lom i čađ i nisku temperaturu
Vašem zanatu što mogu zadati nevolje mnoge:
Dođite sada harati u radioni grnčara
Nek’ im se uruši peć uz kuknjavu njihovu glasnu!

Ima još malo tih prijetnji, spominju se kentauri koje će dovesti Hiron i opečena lica onih koji budu zagledali u uništenu peć – no nije mi se dobro uklopilo u heksametar. A ja sam srećom i pjesnikinja, i mogu sama smisiti svoj zaziv – s većim ili manjim uspjehom…