IZ HLADNIH PREDJELA

Nakon što su plivali i plivali, pokušavajući stići do nekog ledenog otočića na kojem bi se mogli privremeno skrasiti, i nakon što ih je velik broj pritom stradao, polarni su se medvjedi sastali na nekoj olupini – sreća da je izronila iz potopljenog leda – i prihvatili se čaranja.

Čaranje je bilo strogo fizikalne naravi, skrenulo je neke čestice u atmosferi tako da su postale brže i efikasnije te su proizvele novu oblačnost-bez-oblaka oko cijele kugle zemaljske. Čudnim čudom, što se sve skupa više grijalo, postajalo je sve hladnije. A medvjedi su mirno, vrlo mirno, da ne troše energiju, sjedili na svojoj olupini i čekali zimu… i zima je napokon stigla.

Zatim stiže i trenutak u kojem medvjedi vide kako se stvara prva krhka ledena kora na njihovom moru. Neki bi odmah skočili, no mudriji kažu: čekaj, ne još! I kako svi zajedno imaju mnogo neugodnih iskustava, to jest iskusni su kolektivno, tako ih samo malen broj skače na prvi led.

I gle, najlaganiji među njima uspijevaju stajati na tom ledu, barem nakratko – zatim se opet moraju penjati na olupinu. Teško im je to, jer su propali od nekretanja, pa zato kažu onima tromijima: bolje bi vam bilo da uvedete svakodnevne vježbe penjanja na olupinu, jer ostalo će se riješiti, a vi nećete imati ništa od toga –

I tako se, kao obično, mudrost rodila iz opreza i lakomislenosti.