IZ KNJIGE O STVARNOSTI: NOĆNI GRAD

Ništa strašno: u četiri ujutro s četvrtka na petak smetlari sjede na pragu pekarnice i glasno razgovaraju.

U četiri ujutro samo jedan prolaznik žustrog koraka, između uličnih svjetiljaka – to je njihovo doba, same su, ništa ih ne ometa u tihom zujanju, osim što je visoki Orion izašao nad grad, još tiši od njih.

Javna je rasvjeta izmišljena u gradu, zbog grada, zbog samotnog prolaznika, zbog smetlara i zbog nas –

U četiri ujutro čuje se šušanj listova koji padaju s grana –

Zatim se to pretvara u potragu za obasjanim prozorom, onim samotnim iza kojega se netko bavi noćnim riječima, pokušava pripitomiti nesanicu ili se raduje probdjevenoj noći, ugrabljenom vremenu –

No kroz prozore se umjesto malih lampi javljaju tek neonska svjetla na stropovima – besani uredi i ordinacije odašilju znakove: ne možete nas uhvatiti na spavanju. S najvišeg kata odgovara prozor kemijsko tehnološkog fakulteta: ni mene, ni mene –

Možda se ipak iza onog plavog netko bori s neprijateljem pomoću ekrana – ili je to samo još jedan ekscentričan ured, ordinacija za liječenje svjetlima u boji?

U četiri ujutro još svijetli velika dvorana hotela, poneka soba također, tu ispiru s lica slojeve duge večeri oni koji su se dosad zabavljali, prekomorski putnici bave se kroćenjem stranog vremena ili slažu potrošenu odjeću za nov let – ili su to sobarice ostavile upaljena svjetla kao da je hotel svjetionik za sve gradske brodove i brodolomnike –

I onda je već skoro pet, i pas se smirio, i možda bi se moglo malo odspavati.

11./12. 10. 2018.