KERAMIKA KAO METAFORA?

Kad se baviš keramikom, ponekad se dogodi da ne možeš ostvariti svoju zamisao. Ime za to je neuspjeh? Problem? Razlozi su iz stvarnosti: otpor materijala ili nedostatna vještina. Tada je moguće odustati od zamisli ili je pak prilagoditi zahtjevima-ograničenjima stvarnosti. Moguće je i ustrajati, iznova pokušavati isto, makar se čini pa i pokazuje nemogućim, što u nekim slučajevima može uroditi neočekivanim uspjehom – bit će zato što se od upornog pokušavanja usavršava odnos s materijalom, a i zamisao se možda neprimjetno prilagodila.  A može se i odložiti zamisao u stranu, pričekati povoljniji trenutak, tražiti prikladniji materijal (možda se može napraviti glazura u tim bojama? možda će šamotirana izdržati temperaturni šok?), tražiti savjete onih koji više znaju. Može se razvijati vještinu na nečem jednostavnijem, može se izgubiti vjeru u sebe i volju za bavljenje keramikom, može se izvući negativan zaključak o mogućem i nemogućem na ovom svijetu…  moguće je i gurnuti ideju kao takvu u drugi plan, u prvi postaviti materijal i ruke.

Sve je to ipak malo drugačije kad se radi o međuljudskim odnosima.

(6.3.2017.)