MAČJI POUČAK

mačka ujutro ulazi kroz prozor, pojede manje ili više, pokaže želju za malo pripadanja, sjedi na gornjem prozoru i neko vrijeme promatra svijet s visine, odlazi spavati – sve je tu vrlo jasno utvrđeno i nema odstupanja

ja ujutro pokušavam sve razmaknuti (u pravilu bezuspješno), zapinjem za zupce koji su toliko urasli u svijet da valjda nikada neće nestati (iščupati ih? previše malodušnosti, nevjerice) – uzgred mislim kako bi za pokušavanje trebalo postojati barem pet različitih glagola – zauzeta tim zupcima ne uspijevam maknuti sa stola sitna oruđa za drobljenje vremena i zubate popise – uzgred mislim kako bih zaista zaista željela vidjeti Buenos Aires

mačka se vrlo predano bavi svojom toaletom kao da ničega drugog nema čak ni onih velikih dugonogih kukaca koji joj idu jako na živce

tako bih se trebala baviti ali ne znam kojom toaletom –  gnječenjem zubaca, gledanjem preko njih, izvirivanjem makar kroz tijesno ili micanjem otpadaka budućeg i prošlog vremena sa svog stola?

u procjepu zastajem ptičji mi glasovi izvana donose mrvice zaustavljanja: boje vuku na kišu, lišće zanosno jestivo – svaki je  zanos jestiv? – rubom slike prolazi visoki lik u lijepom crnom odijelu – toliko je oblačno da ću morati upaliti svjetlo – spavala bih, na zupčastom makar, premda mi se neka oštrica zabada u leđa –

jedno je sigurno: mačka, smotana u gotovo savršen krug spava nasred mog kreveta