PARK SKULPTURA OMI
Sve rezidencije u kojima sam boravila nalaze se na vrlo lijepim mjestima. No samo je jedna u velikom parku skulptura kojim teče potok i kojim je moguće šetati satima. Posljednjeg dana hodala sam s bilježnicom, opraštala se od parka zapisima. Zapis nije opis, zapis je daleko od fotografije. Zapis je trag koji poziva na traganje… za oblicima u stvarnosti, za nestalnim imaginarnim slikama koje nikad ne miruju, za riječima-odjecima, za tišinom. Ako sam igdje razumjela smisao riječi „meditacija“, bilo je to u Parku skulptura Umjetničkog centra OMI.
1.
poziv na usporedbu:
ispunjeno – prazno
metalna kora razvučena prazninom, malo spljoštena
vlastitom težinom –
hrpica drva i nesigurnost:
za vatru, kakvu vatru?
mogućnost kratkotrajnog stanovanja
između tratine i tratine
2.
boravište bez krova,
klesano – pravilni tragovi oruđa, svjedočanstvo ruke –
zaklanja dijelove okoline izlaže druge zahtijeva pokret u tišini
(uzorak na površini jezerca slijedi to ovalu formu)
skupljač vremena repelent vremena bijelo, suprotnost zelenom povjetarcu
na stupovima vijenac
pomalo zakrivljen – ulagivanje nebu
3.
ne vidim svjetlost u trbuhu ljeta
mrtve grane paučina –
ljeta trudnog zimom –
zima se svija oko malenog sunca
ležeći u travi čeka
da bude rođena
4.
možda je sačmarica
a možda tek jaka kiša
izbušila vertikalnu površinu vode
koja se nekako uhvatila među granama
5.
evo što želim biti:
taj vitak ormarić u šumi, s patkom čuvaricom na vrhu
no u istom trenu
želim biti ona
koja stavlja predmete u te ladice
krišom
sve dok ih ne napuni –
koje predmete, iz koje šume?
6.
Viktorija je majka
prikladnog imena
još raste, raste elegantno svjesna svoje volje
pomalo striktna
usmjerena – vlat trave
ona čije ime nedostaje – njena sestra
glave zarobljene snagom vrata –
nisko postolje: ona ne može posegnuti za rastom
kakvim raste ona prva
nepropusna za vrijeme
no Suzana je tek dijete neurešeno
tihih žudnji usmjerenih u nutrinu
tek na početku vrenja – ili pred početkom
ne može se reći
kakav će joj biti vrat
7.
da, ti lukovi bi se trebali pokrenuti
i tad –
nitko neće biti siguran na njihovoj livadi
svi iste veličine?
naravno, to toliko pojednostavljuje
narudžbu ljevaonici
različito se raspoređuju, brižljivo različiti
ne toliko in disorder koliko tvrde
8.
rasprostrtom na blagoj padini
pomalo izjedenom vjetrom i potplatima
drevnom bojnom polju
(bodljikava žica uklonjena)
ne dopušta se da potone u travu –
koliko kolaca?
znaš da predmeti dolaze u skupinama od deset
kad dolaze uredno
kao dim
9.
električne biljke? – nestale!
kamenje bez naslova? – kakvo klesarsko umijeće!
pila kakvu bi načinila kokoš – kokoš kakvu bi načinila pila – krestozublje?
u jezicima sa samo tri boje stabla su ovakva:
bijelo crveno crno
vjetrokazi u svojoj trošnosti
i puteljak urezan u travu
ka drvenim životinjama koje nude fantazmu skrovišta
na vrhu brijega – što drugo no svemirski brod?
10.
a ipak, treba zapamtiti sviščevo mjestance
(premda je sad ondje zavladala kosilica)
lozinka:
kakvo nebo dobiješ kad nebo izrežeš u trokute?
zašto si tu? frkće vlasnik susjedne rupe
pobjeđujući tvoje upitnike svojom nervoznom grmovitošću
11.
pogled je lijep:
zvonki komadići metala i voćnjak od crvenih štapova
mreža koja zijeva prema Jugu
kristal u svojem kovčegu od zraka-šume-trava
i hrpa betonskih pločica, za slučaj da ti nešto padne na pamet
sljedeće godine
(izvorno napisano na engleskom, svibanj 2015.)