SKICA ZA RIBARSKU BAJKU
i bio tako jedan ribar – ribarica – koja je umjesto prave bacala udicu od sjene – i uspijevala uhvatiti samo svoj odraz
onda se maleni sporedni ribarski bog spustio k njoj – k njemu – i upitao gotovo posramljeno: što ćeš jesti ako ovako nastaviš?
duboko udahnuvši, ribarsko je biće posegnulo za drugom udicom – imalo ih je zapravo priličan broj, i uz svaku knjigu uputa, a knjige uputa sastojale su se od mnogobrojnih strelica koje su pokazivale na razne strane, zanimljivo, vrlo zanimljivo –
maleno ljuskavo božanstvo htjelo je reći: ma, lako je, samo uzmeš mamac i – ali je ostalo bez glasa – nešto mu je pojelo glas? – ostavivši samo prijekoran pogled
ribarski stvor tad je već bio pomalo uznemiren zbog mogućih posljedica dugotrajnog gladovanja, no činilo mu se također da strelice daju neki osjećaj sitosti –
onda je došao trenutak dobrih odluka
dobre se odluke donose kasno, kad je dan već potrošen
ribar-ribarica sad vežu oko zapešća neku lijepu opomenu, obećavaju sami sebi samokontrolu u deset točaka
dovoljne su i tri, htjelo bi reći njihovo krljuštavo božanstvo, no više ga ne čuju ni djeca