SUĐENICE

Rekle su: ovom djetetu položit ćemo u ruke nevidljivu kuglu,
otključavat će je vlastitim dahom; otključavat će joj se tako da će ulazak u zaštićeno područje biti jednostavan poput disanja –

Nije dovoljno, dobacila je jedna vrlo ozbiljna, i nevidljivu kuglu može razbiti, može dopustiti pogrešnim ljudima da uđu,

(Svi su ljudi pogrešni, rekla je treća.)

može zakotrljati pa izgubiti,

(To ne može, rekla je četvrta, opna je koža njenih dlanova.)

iznevjeriti, prodati, pustiti da prašina padne, da joj neka vrelina izmijeni oblik –

Takav dar! uzdisale su.

I baš zato! ustrajala je velika zaštitnica, pa su se napregnule i svaka je izvukla još ponešto:

da ne proda
ne zaboravi
ne odustane
ne zakotrlja se u mračno more prije vremena –

Unutra je i tvoja smrt, šapnula je posljednja, a novorođenče je mirno zaspalo.

Neka bude čarobnica, rekle su sve uglas, premda nije bilo potrebno to izreći.