1. list je na jezeru položi na njega svoj oblik iz trenutka prije rođenja još unutarnji i čist – stup od vode drži te na listu uzdiže prema sunčevu kolobaru kroz zeleni odsjaj možeš podići pogled prema duginom punom krugu oko sunca… zatim počinje spuštanje neosjetno spuštanje kojemu pripada...
Kažeš mi da griješim. Tko si ti, tko je itko, da mi kaže da griješim? Ne griješim. U Sirakuzi, na stijeni ogoljenoj zlobom grčkih žena, Zacijelo zaboravljaš rascvjetana stabla nara, Oh, tako crvena, i u takvom obilju. Dok u Veneciji, Groznom, zelenom, skliskom gradu Čiji su duždevi bili stari...
odmah! osporiti potrebu dovesti u pitanje uskratiti novac uskratiti pravo da zarađuje jer je ujedno iznad i ispod: jednom nogom u sumnjivoj vječnosti drugom u očitoj beskorisnosti upregnuti ako se ikako može prljati igrama moći prihodovnim kompromisima polijepiti ograničenja: ovo može ali ono, važnije, sigurno ne uzdizati neke manje...
Mrtve prirode su o vremenu. Ono što u stvarnosti najbrže propada na slici traje kroz stoljeća. Riba, limun, grozd. Ili cvijeće. Probrano i besprijekorno svježe, blista uhvaćeno u bistrom trenutku, pa čak i gusjenica uhvaćena na stabljici, pa čak i kapljica rose. Stojiš pred njima i traješ na njihov...