i bio tako jedan ribar – ribarica – koja je umjesto prave bacala udicu od sjene – i uspijevala uhvatiti samo svoj odraz onda se maleni sporedni ribarski bog spustio k njoj – k njemu – i upitao gotovo posramljeno: što ćeš jesti ako ovako nastaviš? duboko udahnuvši, ribarsko...
(jutro) ah, kako je bijelo more na rubovima gdje se u njemu zrcale tijela malih brodova, čak i crveni bok neke barke baca bijeli sjaj u dubinu noćni su udarci – razorena obala – zakopani u pokrivač uredan protresen, izložen svježini poravnan tako da su i mȍre tanke, spljoštene...
U svojoj posljednjoj knjizi Animales / Životinje argentinska pripovjedačica Hebe Uhart (1936.-2018.) govori o životinjama koje je vidjela, životinjama o kojima je razgovarala s drugima, o prirodoslovcima, pa i filozofima koji su se bavili životinjama, životinjama koje su promatrali neki davni direktori zooloških vrtova, životinjama s ekrana, izrekama i...
živim u kući u kojoj živi i smrt ponekad se rasprostre: umrla ti je prijateljica, umro ti je prijatelj lažeš, kažem svi su ljudi smrtni, kažem i čvrsto zatvaram oči prema njenim snovima spavam u kući u kojoj spava i smrt – poriče moju djecu poriče moje imaginarne prostore...