Kažeš mi da griješim. Tko si ti, tko je itko, da mi kaže da griješim? Ne griješim. U Sirakuzi, na stijeni ogoljenoj zlobom grčkih žena, Zacijelo zaboravljaš rascvjetana stabla nara, Oh, tako crvena, i u takvom obilju. Dok u Veneciji, Groznom, zelenom, skliskom gradu Čiji su duždevi bili stari...
odmah! osporiti potrebu dovesti u pitanje uskratiti novac uskratiti pravo da zarađuje jer je ujedno iznad i ispod: jednom nogom u sumnjivoj vječnosti drugom u očitoj beskorisnosti upregnuti ako se ikako može prljati igrama moći prihodovnim kompromisima polijepiti ograničenja: ovo može ali ono, važnije, sigurno ne uzdizati neke manje...
Mrtve prirode su o vremenu. Ono što u stvarnosti najbrže propada na slici traje kroz stoljeća. Riba, limun, grozd. Ili cvijeće. Probrano i besprijekorno svježe, blista uhvaćeno u bistrom trenutku, pa čak i gusjenica uhvaćena na stabljici, pa čak i kapljica rose. Stojiš pred njima i traješ na njihov...
Pripreme su prilično dugo potrajale – što zbog preobilja poslova i jezika, što zbog nedostatka radnih i boravišnih dozvola – no onda je napokon stigao dan za koji je učitelj zakazao veliki sastanak na obali oceana. Vjerovali su mu apsolutno, vjerovali do neba – nije uzalud desetljećima obilazio svoju...