bio je vjetar na površini mora kretao se lako kao sjena – bili su sutoni koji traju preko vlastitih rubova – nijedan trenutak nije bez boli pa ipak se ona utapa u trenucima – bio je lud samotan smijeh nad ponoćnim riječima i oblak koji je razlomio ljeto ...
Opet je laguna i dan počinje traganjem za motkama odgovarajućih boja. Zlatnu sam potrošila, crvenu također, imam li još plave? – Jesi li se pomirila s početkom prevrelog ljeta, pitaju lagana glazba i srebrni ventilatori. – Tražim svoje boje, odgovaram, a mladi konobar u prolazu udara dlanom o visoki...
iz očiju prosuti na papir taj grad, njegove uske grbave pločnike, stabalca naranača koja se guraju u tijesnim ulicama, jedva vidljiva od isturenih pročelja s balkonima, ples napuštenih kuća i malih živih dućana glazba iz prodavaonice starih gramofonskih ploča – samo pribor za vodoinstalatere, samo nakit koji vlasnica trgovine...
cvjeta – plava, plavo izbrojala sam riječi – ne cvate iz riječi – iz dana koji prethodi riječima lelujavo, prostire se svoje svjetlo, svoju sjenu – vijori u svjetlu-sjeni ranog ljeta uvijek rano ljeto, kasno ljeto za ružičnjak pred morem – u hodu cvjeta, lijeće, odlijeće ne još, ne...