Tonući u otkucaje, u prostore između otkucaja… Stari pjesnik u čamcu na sporoj rijeci bacio je svoju udicu – između otkucaja – ne treba mu lovina, samo zaustavljenost u kojoj će vidjeti boju vode. Boja vode? Žućkasta i olovno siva. (Ali dječja ruka zna da je kamenčićima mjesto u...
Nije fer otkriti već na početku, no ipak ću reći: Marco Martella svoje tri knjige o vrtovima potpisuje s tri različita imena. Svakome tko pročita najnoviju – Fleurs (Cvijeće), objavljenu ovog proljeća u Francuskoj – bit će jasno da autor voli Fernanda Pessou i njegove raznolike literarne inkarnacije; stoga...
Teško mi je ući u trag prvim poticajima koji su izazvali moju ljubav prema kratkim proznim vrstama (svemu onome što rado i proizvoljno nazivam mikroprozom). Možda je među njima bio Baudelaire sa svojim Spleenom Pariza, pjesmama u prozi koje su mi se činile dovoljno pristupačnima i za još nevještu...
Ima dana koji skupe vlagu i popucaju. Ima dana koji jednostavno nemaju dobru kompoziciju, kako god ih okreneš. Ima dana koje treba gledati jedan kroz drugi, tako postaju ljepši. (Koliko zapravo ima dana?) Ima ih koji su neuredni i onih koji nikako ne uspijevaju izgledati originalno. Ima onih koji...