Teško mi je ući u trag prvim poticajima koji su izazvali moju ljubav prema kratkim proznim vrstama (svemu onome što rado i proizvoljno nazivam mikroprozom). Možda je među njima bio Baudelaire sa svojim Spleenom Pariza, pjesmama u prozi koje su mi se činile dovoljno pristupačnima i za još nevještu...
BACHELARD CITIRA RILKEA Gaston Bachelard izvanredno vješto bira citate poezije za svoje knjige; one postaju nešto poput rasadnika iz kojega bi svaku biljku trebalo donijeti kući i pružiti joj priliku da raste. Čitajući bilježim njihova imena: H. Michaux, Magie; H. Bosco, Je Jardin d’Hyacinthe; H. de Regnier, La Canne...
Možeš se, na primjer, oglušiti na reklame i nagovore, izmicati svemu što se nameće, otići daleko u prostoru i vremenu, makar i uz pomoć posredničkih jezika. I zatim se vratiti u svoje imaginarno dvorište – svoj „imaginarni muzej“ tekstova – gdje je ono što je pročitano prije malog izleta...