Stari grad, orgija gledanja: uzorci, klupe, mozaici, lica obojana riječima. Sad sad sad, cvrči ptičji zbor u prstima. Sad? Pomalo tromo dodajući kamenje u vidno polje, odmarajući se od svih svojih predstava. Četiri sata ni za što, kakvo obilje! Šiljati luk iznad zdepastog zaobljenog prozora, pomalo nezgrapan. Opet bilježiti...
Sve rezidencije u kojima sam boravila nalaze se na vrlo lijepim mjestima. No samo je jedna u velikom parku skulptura kojim teče potok i kojim je moguće šetati satima. Posljednjeg dana hodala sam s bilježnicom, opraštala se od parka zapisima. Zapis nije opis, zapis je daleko od fotografije. Zapis...
Rijeka je na svom mjestu, građevine, knjižare, dvostruke mansarde, uličice i dvorišta – sivo i vrlo zimski. Meni pod prstima nastaju samo nespretni oblici, skice za skice… jesam li došla ovamo tražiti Pariz negdašnji-sadašnji ili samo nakratko izmaknuti u šutnju? Vrijeme je da odrasteš, kaže crveni zmaj iz izloga,...
Gdje jesi, gdje nisi – pred zelenom rijekom, usred proljeća, u neuračunatim danima, računajući koliko još minuta do sna. Potrošivši riječi, ponavljam cvrkut: hej, hej, zelena rijeko, zelena, zelena! – U ono doba nisu znali liječiti ni duhovno ni tjelesno, zato smo mi sada besmrtni. Ona se boji svoje...