U sjeni moje ruke na crnom stolu: putanje pokreta, putanje riječi – s lijeve strane žustrožučljiv glas. Sjedim na prolazu, gledam ravno u zrcalo iza šanka kafića, u kristalnu kuglu: što nije pjev nije ni potrebno. Dobili smo značajnog partnera, kaže žena, gazda prislanja mobitel uz obraz gleda u...
Kad dođe noć, posada povjerava svoje živote tami, nitko ne ostaje budan pa nitko ni ne vidi noćni ples munja pod kojim brod mijenja boju u bijelu – i miruje, uvijek u oku oluje. Putovanje nezabilježeno, prešućeno. Rekle su: sigurnije ćemo biti na pučini nego među tim ljudima (no...
Ovaj zapis i fotografija nastali su 23. ožujka 2020., – dan nakon potresa. Objavila sam ih na društvenim mrežama, no kao što se moj prijevod Eliotovih „mačjih“ pjesama bio izgubio među starim papirima, tako se – i još gore? – izgubi mali tekst u preobilju kojekakvih društvenomrežnih sadržaja. Možda...
Mravi, žohari, skarabej, termiti u noći svadbenog leta bili su društvo Nicolasu Bouvieru, piscu putniku, u njegovoj samotničkoj rezidenciji na Sri Lanki. Mi u Vili Yourcenar nismo toliko samotni (ipak nas je troje), oko nas nije halucinantni tropski otok i svijet kukaca mnogo je skromniji. No kao da nije...