PRED PUT

pred put, još uvijek nestvaran, bezbroj uputa – kako bi postao stvaran / uvijek najprije još malo tišine – zatim ponešto o netrajnosti vrtova, nedovršivosti svakog oblikovanja? / ponijeti barem jedan kamenčić za san – nešto krhko, nešto nepovratno? // imaš samo pola sata za pretvorbu – u popis,...

SVE BLIJEDI OD VREMENA, SAMO NE TI, KOMADIĆU PRVOG VREMENA

Ovaj je fragment uvršten u seriju rukopisnih likovno-pjesničkih listova “Slikoknjige: udžbenik o nestajanju” koju sam radila 2019. s Ivom Valentić.  Nastao je na ulici, nenadano, samo se pojavio – kao nešto pjevno i sjajno i neosporivo. Zatim je ostao skriven među drugim tekstovima iz tog proljeća, a može stajati...

PONOVNO MELVILLE

Ponekad neka pjesma nastane kao pratnja drugom poslu, kao uvođenje nužne ravnoteže. Ispravljala sam početkom godine jedan prijevod nekih Melvilleovih priča i odjednom se sjetila da “Encantadas” (“Ukleta ostrva”, u prijevodu koji sam imala) spadaju u samu jezgru mojeg iskustva čitanja. Davnog čitanja,  na početku cijele priče. No na...

SILBA BEZVREMENA (1)

Stare krivulje, nove kratke okomice: shematski prikaz raslinja u parku ispred kafića koji se danas zatvara. Zbogom, ljeto! Ali ljeto je još tu. Grane se jednako lagano ljuljaju, kao da se nikad ništa neće promijeniti. Samo ovdje svaki dan ima zlatnu jezgru u kojoj vrijeme stoji? Zatim večer u...