RADILO SE O NEKOM UTOČIŠTU ZA BESKUĆNIKE koje je raslo i raslo, sve dok nije obuhvatilo četvrtinu grada čije su ostale četvrti – i radnička, i sveučilišna, i kazališna – diskretno pretvorene u apartmanska naselja. I postavilo se pitanje kako ublažiti vidljivost tog azila i tih beskućnika, a istodobno...
Tijesan je komadić ulice između fasade i srušene ograde koja svojom srušenošću štiti stabla. Stabla listaju ne znajući za opasnost. Listati ne znajući za opasnost, to je sve? Naselit ćemo se privremeno u tom procjepu, proglasiti kratkotrajnu slobodu odlučivanja: tu će biti stolac, tu će se spavati, a tu...
U jednoj od onih godina koje, za potrebe priče, nazivam pripravničkim razdobljem svojega života čitala sam dvojezično izdanje Lorcinog Ciganskog romansera. Bilo je ljeto, vrijeme je bilo „lijeno i nekako bezoblično, previše ljudi i previše buke“. No prostor teksta bio je prostor srebrnog svjetla i čudesne zvučnosti drugog jezika...
Kad se baviš keramikom, ponekad se dogodi da ne možeš ostvariti svoju zamisao. Ime za to je neuspjeh? Problem? Razlozi su iz stvarnosti: otpor materijala ili nedostatna vještina. Tada je moguće odustati od zamisli ili je pak prilagoditi zahtjevima-ograničenjima stvarnosti. Moguće je i ustrajati, iznova pokušavati isto, makar se...